5.2.4 DNS razrješenje

Funkcionalni DNS sustav nužno se sastoji od tri dijela:

• DNS klijent (engl. resolver) - Program koji se izvršava na klijentskom računalu i koji formira određeni DNS zahtjev
• Rekurzivni (engl. recursive) DNS poslužitelj - Poslužitelj koji nakon dobivenih upita za klijenta obavlja pretraživanje kroz DNS stablo i vraća odgovore natrag klijentima
• Autoritativni (engl. authoritative) DNS poslužitelj - Poslužitelj koji odgovara na upite rekurzivnih poslužitelja te vraća ili završni odgovor ili zbog delegiranja vraća referencu na neki drugi autoritativni DNS poslužitelj

Sam proces primanja zahtjeva i njihove obrade i vraćanja odgovora naziva se DNS razrješenje (engl. name resolution). Osnovno razrješenje jest proces pretvorbe domenskog imena u IP adresu: Prvo tražimo autoritativni DNS poslužitelj, a zatim mu šaljemo upit za adresom, na koji on odgovara traženom adresom. Budući da je DNS strogo distribuirana baza, ona je raspodijeljena na mnogo različitih poslužitelja. Razvidno je da zbog raspodijeljenosti razrješenje najčešće ne može biti obavljeno kroz samo jedan upit i odgovor, već zahtijeva dulju komunikaciju tj. niz upita i odgovora. Najčešća je situacija kada klijent šalje zahtjeve lokalnom DNS poslužitelju (nadležan za klijentsko računalo, obično dodijeljen od ISP-a ili ustanove u kojoj se nalazi klijentsko računalo), koji predstavlja rekurzivni poslužitelj. Taj poslužitelj obavlja upite za klijenta, a zatim mu vraća odgovor. Dakle, najveći i najkompliciraniji dio procesa predstavlja traženje autoritativnog poslužitelja u složenoj DNS hijerarhiji.

Što se tiče samih tipova DNS razrješenja, postoje dva osnovna tipa prolaska kroz DNS hijerarhiju da bi se otkrio točan zapis. Oni se razlikuju po tome tko obavlja većinu posla oko saznavanja podataka i njihove obrade, a prvenstveno se pojavljuju kad lokalni DNS poslužitelj nema sve informacije:

• Iterativni - Klijent šalje upite, a poslužitelj mora odgovoriti jednim od dva moguća odgovora:
  • Odgovorom na zahtjev
  • Imenom drugog DNS poslužitelja (vrši se delegiranje) – Ovaj poslužitelj ima više podataka o traženom upitu.

  U ovakvom tipu upita najveći dio posla obavlja klijent iterirajući akcije upit-odgovor i prolazeći kroz DNS hijerarhiju.

• Rekurzivni - Klijent šalje rekurzivni upit, poslužitelj preuzima posao pronalaženja informacija o traženom upitu. Dakle, ono što je u iterativnom obavljao klijent, kod rekurzivnih upita obavlja poslužitelj - obrađuje informacije i šalje nove upite drugim poslužiteljima sve dok ne sazna informaciju koju traži. Dakle, klijent šalje svega jedan zahtjev te dobiva ili točnu informaciju koju je tražio ili poruku o grešci. Proces je prikazan na slici 5-2.

Slika 5-2: DNS razrješavanje

Zaključujemo da je rekurzivni način pretraživanja vrlo povoljan za klijente, ali može znatno opteretiti DNS poslužitelje pa se takve forme upita obično eksplicitno dopuštaju samo računalima iz lokalne mreže, dakle računalima kojima je dotični DNS poslužitelj autoritativan.

Praktički svaka pretraga za nekom DNS informacijom počinje od čvornog DNS poslužitelja, tj. od vrha DNS stabla. Prolazak kroz DNS stablo je silazak po granama stabla, gdje je svaki čvor jedan DNS poslužitelj, nadležan za svoj dio DNS prostora. Osnovni preduvjet pronalaženja čvora stabla je lokalna lista 13 vršnih DNS poslužitelja, koji dalje delegiraju pretragu po zapisima. Dakle, DNS stablo je hijerarhijski složen skup DNS poslužitelja, gdje svaka domena i poddomena ima jednog ili više autoritativnih DNS poslužitelja. Dotični poslužitelji (čvorovi stabla) su nadležni za domene ispod njih, ili mogu delegirati dalje, servirajući podatke drugima na upit.

U praksi se osim domena i labela pojavljuje i pojam zona. Zona predstavlja dio ukupnog domenskog prostora, te se prostire od jedne točke, odnosno autoritativnog DNS poslužitelja za tu zonu, dalje do krajnjih čvorova ili do početaka neke druge zone. Zona je, dakle, dio domene, ali se može prostirati i na cijelu domenu.

Sadržaj