Domensko ime je simboličko ime računala na internetu koje ga najčešće jednoznačno identificira (postoji mogućnost da više računala dijeli jedno domensko ime). DNS sustav vrši preslikavanje domenskog imena u jednu ili više IP adresa i obratno, preslikavanje jedne ili više IP adresa u jedno domensko ime. Većina operacijskih sustava DNS koristi implicitno pa je moguće nekom računalu na internetu pristupiti kako kroz odgovarajuću IP adresu, tako i kroz domensko ime, ako je definirano.
Labela (engl. label) je, po definiciji, alfanumerički niz znakova, uz napomenu da je dopušten i znak "–" (ASCII znakovi od A do Z i znak "–"), pri čemu se labele ne razlikuju po velikim i malim slovima. Labela može biti duga maksimalno 63 znaka. Više takvih labela se međusobno odvaja točkama, a one zajedno tvore domensko ime, koje se u takvoj potpunoj formi kada su navedene sve labele zove i FQDN (Fully Qualified Domain Name). Takvo ime je maksimalne duljine 255 znakova, a različito od običnog domenskog imena (koje može biti i kratkog oblika, sadržavajući samo dio labela) po tome što predstavlja apsolutnu stazu unutar DNS hijerarhije. Da bi se FQDN dodatno razlikovao od labela odnosno standardnih, ne nužno potpunih, domenskih imena česta je konvencija dodavanja dodatne točke (znaka ".") na kraj domenskog imena.
Zaključimo: Domensko ime se sastoji od dvije ili više labela odvojenih točkama. Krajnje desna labela je TLD, a svaka druga labela lijevo je poddomena. Poddomena je domena koja je hijerarhijski ispod prethodne. Ukupno može biti maksimalno 127 podjela, dok se držimo zadane granice od 255 znakova za FQDN. Na kraju, labela koja je krajnje lijeva je kratko ime računala.
|
|
|
| Sadržaj | ||