4.3 Priključna točka

Priključna točka (engl. port) je način adresiranja koji koriste protokoli prijenosne razine. Broj priključne točke (engl. port number) identificira aplikaciju kojoj pripadaju podaci.

Priključne točke izvorišta i odredišta definirane su u zaglavlju TCP ili UDP protokola. Broj priključne točke je 16-bitni pozitivni cijeli broj (engl. unsigned integer) u intervalu od 0 do 65 535.

Aplikacije koje nude standardne usluge koriste poznate priključne točke od 0 do 1023 (engl. well-known ports). Brojevi priključnih točaka manji od 256 rezervirani su za najčešće korištene usluge kao što su HTTP, FTP, SMTP; brojevi od 256 do 1024 koriste se za posebne UNIX usluge (npr. rlogin). Brojevi iznad standardnih dodjeljuju se dinamički aplikacijskim procesima, o čemu se brine operacijski sustav. Brojevi priključnih točaka jedinstveni su samo unutar jednog protokola, više protokola prijenosne razine mogu dodjeljivati iste brojeve priključnih točaka. TCP i UDP koriste iste brojeve priključnih točaka za svoje usluge.

Par (IP adresa, priključna točka) naziva se utičnica (engl. socket). Utičnica je struktura podataka koja se koristi kao krajnja točka prijenosa, kreira ju program. Utičnica se koristi prilikom komunikacije između dva računala na mreži (po klijent-poslužitelj principu), ali se koristi i kod komunikacije između dva procesa na istom računalu. Tablica 4-1 prikazuje brojeve nekih priključnih točaka, prijenosne protokole koje koriste i uslugu koju pružaju.

Sadržaj