3.4 DHCP protokol

DHCP (Dynamic Host Configuration Protocol) je protokol za dinamičku dodjelu IP adresa računalima. Definiran je RFC-om 2131. Radi na principu klijent-poslužitelj (engl. client-server) sustava. Jednostavniji je za održavanje ako mreža ima mnogo računala ili ako se računala povremeno spajaju na mrežu. Većina današnjih operacijskih sustava podržava DHCP poslužitelj.

Klijenti šalju upit poslužitelju, koji im osim IP adrese može dodijeliti mrežnu masku, adresu predefiniranog izlaza, adresu WINS poslužitelja, domenu i adresu DNS poslužitelja. Postoje tri načina dodjele IP adresa:

Adrese se dodjeljuju iz određenog raspona adresa. Postupak dodjele adrese prolazi kroz nekoliko faza. Klijent mora imati instaliranu DHCP podršku da bi pri spajanju na mrežu mogao poslati zahtjev za dodjelu IP adrese.

Zahtjev se šalje razašiljanjem kao DHCPDISCOVER paket. Kad poslužitelj primi zahtjev pogleda u svoju bazu može li pružiti uslugu te ako može šalje "unicast" odgovor kao DHCPOFFER. Paket DHCPOFFER može sadržavati i sve ostale postavke koje poslužitelj može dodijeliti. Ukoliko klijent ponudu smatra prihvatljivom šalje "broadcast" DHCPREQUEST tražeći da mu se dodijeli baš ta adresa. Ovaj zahtjev se razašilje jer na mreži može postojati više DHCP poslužitelja pa tako svi ostali znaju čija je ponuda prihvaćena. Poslužitelj odgovara "unicast" paketom DHCPACK. Ukoliko je klijent primijetio da je ponuđena adresa već u uporabi, šalje DHCPDECLINE poruku i postupak kreće ispočetka. Postupak kreće ispočetka i u slučaju kada poslužitelj pošalje DHCPNACK. Ukoliko nakon nekog vremena klijent više ne treba dodijeljenu adresu šalje poruku DHCPRELEASE. Proces je prikazan na slici 3-7.

Rad DHCP protokola
Slika 3-7: Rad DHCP protokola
ICMP protokol Internet razina Prijenosna razina
Sadržaj