Parice su početno dizajnirane za prijenos govora, a preplitanjem vodiča i korištenjem balansiranih predajnika i prijemnika postignuta je znatna otpornost na smetnje. Zbog niske cijene, malog volumena i visoke fleksibilnosti postale su zanimljive za prijenos podataka. Koriste se kod vertikalnog kabliranja. Za projektiranje današnjih računalnih mreža koriste se UTP kategorije 5e i kategorije 6.
CAT-5e (ISO Class D extended) je proširenje specifikacije CAT-5 parametrima potrebnim za prijenos podataka po više parica odjednom. Koristi se za prijenos podataka do 100 Mb/s. Karakteristike su specificirane prema potrebama Ethernet 100Base-TX i 1000Base-T mreža.
CAT-6 (ISO Class E) Minimalna pojasna širina je 250 MHz. Teoretska brzina je 10Gb/s na kraćim udaljenostima. Maksimalna duljina segmenta kabliranja je 100m. Za povezivanje UTP kabela s utičnicom i aktivnom mrežnom opremom koristi se 8-kontaktni modularni RJ-45 konektor. Specificiran je standardom EIA/TIA 568. Raspored parica i vodiča po kontaktima nije potpuno jednoznačno određen pa imamo dvije varijante T568A i T568B. U oba slučaja potrebno je spojiti svih osam vodiča. Raspored vodiča prikazan je na slici 2-3.
|
| Slika 2-3: 568A i 568B standardi |
Razlika između T568A i T568B je u zamjeni parice 2 paricom 3. Prednost T568A specifikacije je što je kompatibilna s ISDN standardom, a T568B što je kompatibilna s Ethernet 10Base-T standardom. U praksi je, međutim, jedino važno svu instalaciju izvesti po jednom od ovih rasporeda.
 |
 |
 |
| Sadržaj | ||