2.2.1.1 Mjerenja na UTP vodovima

Mjerenja na UTP vodovima obavljaju se kod primopredaje instalacije i za vrijeme korištenja mreže. Ova mjerenja obuhvaćaju kontrolu rasporeda, identifikaciju kabela, otkrivanje položaja voda, otkrivanje duljine i mjesta kvara te mjerenja električnih svojstava.

Kontrola rasporeda vodiča je osnovno mjerenje koje otkriva greške nastale u tijeku povezivanja kabelskih završetaka na prespojne naprave ili priključne umetke. Karakteristične greške su:

Identifikacija kabela je osnovno mjerenje kojim se provjerava oznaka na oba kraja kabela. Potrebna je jer se nekad privremene naljepnice, postavljene prije povlačenja kabela gube. Obavlja se korištenjem uređaja za ispitivanje rasporeda, koji može raspolagati s više identifikacijskih modula (obično do 8). Identifikacijski moduli postave se na priključne kutije, a mjerenje se obavlja u razdjelniku kata istovremeno s kontrolom rasporeda vodiča.

Otkrivanje položaja voda je pomoćno mjerenje, koje se obavlja za vrijeme korištenja mreže. Ukoliko je došlo do kvara na vodu, potrebno je otkriti kuda vod prolazi kroz zgradu. Na vod se priključi generator električnog signala frekvencije oko 2kHz, te se posebnim prijemnikom prati staza kojom prolazi kabel.

Mjerenje duljine voda je osnovno mjerenje kojim se provjerava duljina voda. Obavlja se vremenskim reflektometrom (TDR, Time Domain Reflektometer). Uređaj koji šalje kratki impuls na početku voda i mjeri sve refleksije tog impulsa. Otkrivaju se diskontinuiteti na vodu (diskontinuiteti na vodu su kabelski završeci, konektori, mjesta oštećenja, nezaključeni kraj voda). Mjerenjem vremena do najkasnijeg reflektiranog impulsa, uz poznatu brzinu prostiranja u kabelu, precizno se određuje duljina kabela.

Otkrivanje mjesta kvara obavlja se također vremenskim reflektometrom (TDR). Mjerenjem vremena do refleksije određuje se udaljenost do svakog diskontinuiteta, pa je moguće otkriti mjesto kvara (npr. prekida ili kratkog spoja uzduž voda). Nakon toga se, otkrivanjem položaja voda, odredi položaj kvara u zgradi.

Mjerenje električnih svojstava obavlja se na fiksnom dijelu instalacije i na čitavom kanalu.

Fiksni dio instalacije (engl. basic link) proteže se kod horizontalne mreže od prespojne naprave razdjelnika kata do priključne kutije. Kod vertikalne mreže fiksni dio se proteže od prespojne naprave razdjelnika zgrade do prespojne naprave razdjelnika kata. Standardima su definirane karakteristike koje mora zadovoljiti fiksni dio.

Cjeloviti kanal (engl. channel) proteže se od čvornog aktivnog uređaja do korisnikovog računala, ili od jednog do drugog čvornog aktivnog uređaja. Sastoji se od fiksnog dijela i prespojnih kabela, uključujući i gubitke na kontaktima konektora. Za razliku od fiksnog dijela, cjeloviti kanal sadrži i pokretne prespojne kablove koji se uvijek mogu mijenjati dužima, isključivati ili oštetiti u korisnikovom radnom prostoru. Nezahvalno je mjeriti karakteristike cjelovitog kanala, jer one kasnije mogu varirati. Sa druge strane, upravo je mjerenje karakteristika cjelovitog kanala jedino moguće. Ovo mjerenje je jedino zanimljivo za korisnika, kojega u krajnjem slučaju zanima funkcionalnost povezanih uređaja na mrežu, a ne karakteristike nepovezanih vodova u zidu. Standardima su specificirane karakteristike koje mora zadovoljiti cjeloviti kanal.

Neoklopljena upredena parica (UTP) Neoklopljena upredena parica (UTP) Optička vlakna
Sadržaj