6.1 Tuneliranje

Tuneliranje je tehnika prijenosa podataka jedne mreže preko neke druge mreže. Podaci koji se šalju mogu biti PDU nekog drugog protokola. Protokol kojim se implementira tuneliranje enkapsulira originalnom PDU posebno oblikovano zaglavlje. Takvo zaglavlje sadrži dodatne podatke za usmjeravanje kako bi enkapsulirani paket stigao, kroz mrežu koja služi za prijenos, do odredišta. Enkapsulirani podaci se onda šalju između krajnjih točaka tunela.

Tunel je logički put kroz koji enkapsulirani podaci prolaze kroz javnu mrežu. Kada takav PDU dođe do odredišta podaci se ekstrahiraju i zatim se šalju na ciljano odredište u privatnoj mreži. Tuneliranje uključuje cijeli navedeni proces (enkapsulacija, prijenos i ekstrakcija).

VPN se može podijeliti po tipu tuneliranja koji koristi:

• Stalni – Traže određenu pojasnu širinu čak i kada se kanal ne koristi pa nisu financijski isplativi
• Privremeni – Uspostavljaju se kada klijent zatraži spajanje na VPN i nestaju kada se veza prekine

Moguća su dva načina uspostavljanja VPN mreže preko ISP-a:

• Dobrovoljno tuneliranje (engl. Voluntary Tunneling) - Slučaj kada računalo ili usmjernik koristi klijentsku programsku podršku za tuneliranje pri uspostavljanju VPN-a, npr. kada modemski korisnik prvo uspostavi vezu sa svojim ISP-om da bi mogao uspostaviti tuneliranje kroz internet
• Obvezno tuneliranje (engl. Compulsory Tunneling) - Većina poslužitelja s modemskim ulazima koje koriste ISP-ovi imaju implementiranu mogućnost automatskog kreiranja tunela za modemskog korisnika

Postoje razne tehnologije koje omogućuju tuneliranje. Dvije koje će se razmatrati su:

• IPSec (Internet Protocol Security, Tunnel Mode),
• L2TP (Layer 2 Tunneling Protocol)

Sadržaj