PPP (Point-to-Point Protocol) protokol je definiran RFC-om 1661, a dopunjen RFC-om 1662 i RFC-om 1663. Ovaj protokol osigurava formiranje okvira i detekciju pogreški. PPP koristi LCP (Link Control Protocol) koji osigurava uspostavu, testiranje i prekid veze, kao i "pregovaranje" sa suprotnom stranom. Za svaku različitu mrežnu razinu koristi odgovarajući NCP (Network Control Protocol). Na taj način je podržano "pregovaranje" s mrežnom razinom neovisno o protokolima koji se koriste. PPP je dizajniran da omogući simultanu uporabu "multiple network layer protocols".
Da bi se mogla uspostaviti komunikacija PPP protokolom svaki kraj PPP veze prvo mora poslati LCP pakete da bi se uspostavila i provjerila veza. Nakon toga PPP mora poslati NCP pakete da bi izabrao jedan ili više mrežnih protokola.
Tek kada se uspostavi komunikacija sa svim izabranim mrežnim protokolima može se iz svakog protokola mrežne razine poslati datagram na vezu. Veza će ostati uspostavljena sve dok ju ne prekinu LCP ili NCP paketi ili dok se ne pojavi neki vanjski utjecaj. PPP je znakovno orijentiran protokol.
Slika 2-11 prikazuje rad PPP protokola.
|
| Slika 2-11: Rad PPP protokola |
Format PPP okvira prikazan je na slici 2-12.
 |
| Slika 2-12: Format PPP okvira |
Zastavica (engl. flag) je sekvenca 01111110. Adresno polje postavljeno je na 11111111, što znači da sve stanice mogu primiti okvir. Kontrolno polje postavljeno je na 00000011 i u tom slučaju se radi o nenumeriranom okviru. PPP u pravilu ne koristi pouzdani prijenos sa potvrdom. U polje Protocol označava se vrsta paketa u polju sa podacima. Definirani su kodovi za LCP, NCP, IP, IPX i ostale protokole. Polje sa podacima može biti proizvoljne duljine, maksimalna duljina se dogovara LCP protokolom tijekom uspostavljanja veze. Ako duljina nije dogovorena pri uspostavljanju veze koristi se 1500 okteta. FCS je polje za provjeru.
 |
 |
 |
| Sadržaj | ||